Šta je transplantacija?

Transplantacija je hirurška intervencija kojom se uklanja organ iz jedne osobe i taj organ se stavlja u organizam druge osobe.Transplantacija se izvodi kada neki od organa primaoca više ne funkcioniše ili je trajno oštećena njegova funkcija nekom povredom ili bolešću. Transplantacija organa može produžiti život i znatno uticati na poboljšanje kvaliteta života mnogih pacijenata kod kojih je dijagnostikovana hronična slabost bubrega, jetre ili srca. Mada pacijenti koji imaju hroničnu slabost bubrega mogu biti lečeni i hemodijalizom, najbolje rešenje za njih je da dobiju novi bubreg. U slučaju hronične slabosti jetre, srca ili pluća, transplantacija je jedina alternativa.

Koji se organi mogu transplantirati?

Organi koji se mogu transplantirati su:

Jetra, bubreg, pankreas, istovremeno bubreg/pankreas, srce, pluća, istovremeno srce/pluća, creva

Transplantaciju bubrega u Srbiji čeka oko 3.500 pacijenata, transplantaciju jetre oko 200, a novo srce oko 30 pacijenata. Procenjuje se da zbog nedostatka organa godišnje umre 30 ljudi. Ni u Evropi, gde je oblast transplantacije, i pre svega doniranja organa, mnogo uređenija, situacija nije sjajna. Organe čeka oko 30.000 ljudi, a svakog dana njih 12 umre.

Prva transplantacija bubrega u Srbiji obavljena je pre više od 30 godina, kada je grupa mladih lekara Urološke klinike oformila Centar za transplantaciju bubrega. Od 1980. godine do danas u Srbiji je urađeno 650 transplantacija bubrega, od toga 485 sa živog srodnog donora, a samo 165 sa kadaveričnog.

U svetu se godišnje izvede oko 65 hiljada transplantacija organa, dok je u toku ove godine u Srbiji je urađeno 40 transplantacija bubrega, od čega je samo 15 kadaveričnih, odnosno od umrlih davaoca.

Srbija na milion stanovnika godišnje ima manje od jednog davaoca, Hrvatska ima 12 donatora na milion stanovnika, Nemačka 15-20, Austrija 20-25. Španija, koja ima najbolje svetske rezultate u prikupljanju organa, ima čak 35 donatora na milion stanovnika, te se na transplantaciju čeka od nekoliko nedelje do nekoliko meseci.

Kod nas je dosadašnji prosečni broj kadaveričnih davalaca godišnje 11 (5 u Novom Sadu i 6 u Beogradu). Poslednjih godina se nakon potvrde moždane smrti u KC Vojvodine dobija saglasnost za uzimanje organa u manje od 20% slučajeva.

U Srbiji je, od kada se rade transplantacije, presađeno 1.314 bubrega, uglavnom sa živih davalaca, urađeno je 8 transplantacija srca, 1 pankreasa, a sporadično se rade i transplantacije jetre. Po broju kadaveričnih transplantacija, sa donora u stanju moždane smrti, na samom smo začelju među evropskim zemljama.

Stručnjaci za transplantaciju naglašavaju da bi godišnje u Srbiji trebalo da se radi 400-500 transplantacija bubrega, 100-150 jetre i 20-30 srca. Tolike su potrebe. Da bi se uspostavio redovan program presađivanja organa, Srbiji je potrebno oko 2.000.000 potencijalnih donatora.

U Srbiji je u protekloj godini bilo najviše donora i najviše transplantacija. Ipak, i dalje na tu intervenciju čeka veliki broj građana. I do nastavka pregovora sa organizacijom Evrotransplant o pretpristupnom članstvu, Srbija potpisuje Ugovor o saradnji sa Italijom, gde već na transplantaciju jetre i koštane srži o trošku države odlaze naša deca.

NEZAOBILAZNA ULOGA JAVNOSTI

Prvi korak nije zakon, već oblikovanje zdravog javnog mnenja.

Da bi transplantacijsko lečenje zaista zaživelo neophodno je učešće čitavog društva. Broj prikupljenih organa može se povećati samo uključivanjem javnosti u transplantacioni proces gde zdravstveni sistem igra ulogu stručnog servisa u povezivanju davalaca i primalaca.

Istaknute javne ličnosti imaju veliku ulogu u promociji doniranja organa. U našoj zemlji svoje organe je zaveštalo oko stotinu lekara Kliničkog centra Vojvodine i studenata Medicinskog fakulteta, dvadesetak zaposlenih u užičkoj bolnici, mnoge javne ličnosti – neke od njih su Branka Katić, Dragan Bjelogrlić, Mima Karadžić, Marina Bukvić,… U svetu su to učinili grupa američkih senatora i kongresmena, porodica Edvarda Kenedija, Papa Benedikt XVI, španska kraljica Sofija, Majkl Džordan, Sofija Loren i drugi.

Ključne poruke upućene javnosti su da je presađivanje efikasan način lečenja, da donosi dobre rezultate u preživljavanju inače neizlečivih bolesnika i da je to jedini način da se spasu životi mnogih terminalnih bolesnika. Vredno je postmortalno donirati svoje organe, jer bi sutra oni mogli trebati Vama ili Vašim najbližima (načelo solidarnosti i reciprociteta). Javnost mora osećati ponos da u tome učestvuje. Objavljivanje želje da se donira omogućava pojedincu da izrazi svoju društvenu odgovornost i osećaj solidarnosti.

Zdravstvena ustanova apoteka Cvejić ima odličnu saradnju sa udrženjem transplatiranih pacijenata Vojvodine i obezbedila je poklon kartice u iznosu od 500,00 rsd za pacijente kojima su transplantirani organi ili su u pripremi za transplantaciju kao i oslobađanje od participacije za pomenute pacijente!